POVIJEST/ TETOVIRANJA


  • TATTOO STUDIO | Calista
    TATTOO STUDIO | Calista
  • TATTOO STUDIO | Calista

TETOVIRANJE U HRVATSKOJ

U Hrvatskoj tetoviranje kao narodna tradicija postoji u petnaestak sela smještenih između Sinja i Šibenika. Pojavu je na zagrebačkom etnološkom seminaru 1953. godine prvi opisao Josip Vuletić iz Sinja. Ovdje je narodno ime za tetoviranje "sicanje". Podrijetlo tradicije seže u doseljavanja katoličkog stanovništva iz srednje i zapadne Bosne koncem 17. stoljeća. Kao i u Bosni, a i kod antičkih spominjanja ovakvih ukrašavanja tijela, običaj je bio karakteristično ženski - točnije, djevojački. Tetovirale su se djevojčice između 5 i 15 godina kako bi se zaštitile od otmice Turaka koji su ih prisilno obraćali na islam ili ih vodili u sužanjstvo u Tursku.

Tradicija se prekinula nakon Drugog svjetskog rata. Komunistička vlast u Jugoslaviji nije bila sklona isticanju religije, tako da je u mnogim regijama zabranjeno, međutim tetoviranje Hrvata Katolika u Bosni i Hercegovini nastavljeno je i nakon II. svjetskog rata, pretežno u Rami, Jajcu, Kraljevoj sutjesci itd.. Može se pretpostaviti da je u ovom dijelu Dalmacije još između 50 i 100 tetoviranih starijih žena, uglavnom na zapešću i člancima prstiju.



TETOVIRANJE U SVIJETU

Tetoviranje ne potječe samo s jednog određenog područja, već je u povijesti bilo poznato kod različitih civilizacija. Kao prvi primjer navode se tetovaže Maorskih plemena s otočja Novog Zelanda. Maori imaju facijalne tetovaže, a smatra se da riječ tetovaža (eng. Tattoo) dolazi od njihove riječi tatau. Japanci se tetoviraju takozvanim "irezumi" tetovažama, koje su također facijalne, što je japanska tradicija. Poznato je da je tetoviranje različitih dijelova tijela rasprostranjeno diljem svijeta, počevši od Afrike (Berberska plemena, Južne Amerike (indijanska plemena), Kine itd.

U suvremeno vrijeme tetoviranje ne poznaje granice i ljudi se tetoviraju u svim dijelovim svijeta. Ponekad je tetoviranje i simbol represije kao kod Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su nacisti ljude u koncentracijskim logorima obilježavali tetoviranjem brojeva na podlaktice. Tetoviranje Hrvata Katolika u Bosni i Hercegovini potječe još iz vremena turskog osvajanja Bosne i Hercegovine, kada su Turci otimali djecu i vodili ih u janjičare, a djevojke prisilno uzimali i privodili na islam. Hrvati katolici su počeli tetovirati kršćanske simbole kako bi bili odbojni Turcima i kako bi naglasili pripadnost katoličkoj vjeri.